GALIJOTOVO vjenčanje za svjetioničarevu kći

Nakon bjekstva sa venecijanske galije, preskočivši iz prošlosti u budućnost, Galijot pronalazi ljubav svog života iz sna što mu se desio kod Lepanta. Iako ih dijele stoljeća, njegova ljubav to nije ni znala.

Kako bi razumjeli smisao ove ljubavne priče moramo se vratiti duboko u prošlost , kada je Galijot veslajući neprekidno 50 sati odjednom dobio nadnaravne vizije. Tijelo  mu se povečalo za duplo, pa iako nije primao nikakvu hranu izgledao je zastrašujuće. Susjedni veslač umra je od straha i mornari su ga bacili u more jednog sparnog popodneva. Galijot to ništa nije primjećivao , već je i dalje neprekidno veslao ne prekidajući i onda kada je sa svojom snagom već tri puta zaokrenuo brod u krug. Naposljetku je samo on veslao na svojoj strani a na suprotnoj šezdeset veslača , koji su muku  mučili da ne izgube ritam. Galijotu se u to vrijeme u očima pojavila dražesna i ljupka ženska glava čije je pjevanje samo on čuo, to pjevušenje izgleda nagonilo ga je naprid.  Galijot je samo čuo njene pozive:

- Dođi, dođi mi, dođi dragi. - govorila je

Smješila mu se i još mu je mahala rukom da dođe. Brod je u međuvremenu počeo zabrinjavajuće škripiti a radi naprezanja izgleda da je počeo primati i more . Nadglednik veslača pokušao je naredbom usporiti ili zaustaviti Galijota, ali bez uspjeha, pa ga je morao pucnuti bičem. Galijot to nije ni osjetio pa je naglednik još nekoliko puta upotrjebio bič na što je Galijot samo jače zaveslao. Nadglednik je onda naredio petorici veslača da izvade jedno svoje veslo i uglave ga između Galijotovog, ali je Galijot jednostavno njihovo veslo polomio. Onda je nadglednik naredio ovoj petorici da visoko podignu komad polomljenog vesla, koje je još uvijek težilo sto kila i svom snagom ga bace Galijotu na leđa. No ni ovo nije pomoglo. Galijot je samo sada osjetio da milo stvorenje koje ga tako dražesno poziva, polako nestaje , a da je brod kojim plovi prespor da je uhvati. Ostala posada ,jasno, ovo nije znala pa je njihovo iznenađenje bilo i veće kada su vidjeli da Galijot odjednom prestaje veslati, i u samo nekoliko skokova dolazi na provu i uz zaglušujuči tresak se baca u more. Dojavnik sa jarbola dugo je nakon toga gledao svugdje naokolo , nebi li ugledao Galijota negdje na površini mora, ali Galijot se ne pojavi.

Galijot je skočivši u more zaronio i nastavio roniti u dubinu kamo ga je umilni glas njegove ljepotice i dalje pozivao. Ronio je tko zna koliko, nekim čudom na disanje nije ni pomišljao, a izgleda da mu nije ni trebalo. Ronio je tako godinama, desetljećima, stoljećima i naposljetku izronio onog dana kada mu je dražesni i umilni glasić rekao:

- Dragi, vrijeme je da se vjenčamo, izađi gore.

I onda je Galijot izronija

Galijot je izronija

Galijot se tako našao odjednom u sredini Viške vale, opčinjen prvim udahom zraka nakon 628 godina. More se cijedilo sa njegovih halja nakon što se uspeo na rivu, u glavi mu je brujilo a u ušima klokotalo . Njegov pogled tražio je samo jedno,

-Gdje je ?

Onda je ravno ispred sebe, u preljevu istočnog sunca, ugledao svoje umilno stvorenje. Ah, kakav prizor, promisli on na brzinu. Ovo je urnebes terra ferme. - nastavi on misliti

Umilno stvorenje je upravo tog trenutka izašla iz hotela Tamaris, gdje je bezbrižno ljetovala. Još je bila pod dojmom noćašnjih snova , toplog snovitog dozivana i pjevanja dupinu koji je zapravo princ zarobljen u riblju kožu.

Onda je ravno ispred sebe, u odsjaju istočnog sunca , ugledala  stvorenje sa čijih se halja cijedilo more. Do nje naglo dopre val energetskog naboja prepun treptavih zraka. Ah, kakav događaj, promisli ona na brzinu. Ovo je osjećaj vječitosti. - nastavi ona misliti

I njihovi pogledi se susretnu.

Umilno stvorenjeGalijot

Neizvjesnost međusobnog prepoznavanja trajala je skoro pet minuti, do kada su oboje stajali ukočeni i sa maglovitim pogledima.  Onda je sva nedoumica naglo prošla i njih dvoje padnu jedno drugome u zagrljaj. Njihovoj sreći izgleda nije bilo kraja. Bez i jedne riječi, samo prosta nježnost a toliko su imali za kazati.

Napokon

- Ja sam Alkij. - prozbori Galijot misleći pri tom na svoj narod

- Hvala ti na pjesmama i pozivima tvojim, vjenčajmo se sad. - reče on veselo

-Ja sam Svjetioničareva kći. - nadoveže se ona i stane treptati sa očima.

Galijot promisli da još nikada nije čuo za narod Svjetioničareva kći, ali ne izreče svoju primjedbu. Mudro zadrži tu misao za sebe. Nakon toga rastumači on njoj da se moraju vjenčati po Alkijskim običajima, koji nisu komplicirani, a jamac su međusobne sreće. Na spomen sreće umilno stvorenje pristane biti nevjesta . Ne trebaše im pretjerano toga za vjenčanje, glavninu materijala imao je Galijot sa sobom ,jedino je nedostajo bokousmjerivač. Bokousmjerivač je, po Alkijskim starim običajima, nasmješeni muškarac koji će kao medij biti svjedokom. Mladenci ga ne moraju poznavati i nakon vjenčanja ga nikada ne ubijaju. Galijot se zato okrene dva puta oko sebe i kada ugleda jednog začuđenog prolaznika , pokretima ruku ga zamoli za pomoć. Prolaznik kada shvati o čemu se radi, a uvjeren da je sve potpuno bezopasno, pristane biti bokousmjerivač. Sada oni zajedno krenu sa procedurom koja se sastoji od šest radnji.

PRVA RADNJA

Meditiranje

I počne prva radnja,  zajedničko meditiranje ispod Galijotove halje.

 

DRUGA RADNJA

Opipavanje

Radnja broj dva , Galijot opipava obline umilnom stvorenju. Jasno, to se ne vidi i spada u Alkijsku čednost, samo se da naslutiti da Galijot ima jak stisak.

 

 RADNJA  Br. 3

Galijotov crveni nos

Galijot prema starom Alkijskom običaju postavlja crveni nos . Zna se i viruje  da crveni nos donosi blagodat obilja vina ,što je glavna karika u Alkijskom lancu bračnog zadovoljstva.

 

RADNJA  Četvrta

Umilni crveni nos

U znak prihvačanja te stare tradicije Svjetioničareva kći ponosno daje i svoj nos .

Priča se  NASTAVLJA